петак, 27. јул 2018.

OTAC IZRAELSKE DRŽAVE BIO JE ZEMUNAC



Jehuda ben Šaloma Haj Alkalaj (Sarajevo, 1798 — Jerusalim, septembar 1878) bio je sefardski rabin, pisac, veroučitelj i jevrejski nacionalni radnik.

Njegove ideje smatraju se pretečom cionizma. U Zemun, koji se tada nalazio na južnoj granici Vojne krajine, došao je 1825. godine. Prvo je radio kao učitelj sefardske dece, a kasnije je stupio na dužnost rabina. 

U Zemunu je boravio gotovo 50 godina, sve do 1874.Tu je sagradio sefardsku sinagogu (srušena 1943.) i dve škole za jevrejsku decu. Pod uticajem Francuske revolucije, borbe srpskog naroda za oslobođenje od Turaka i stvaranja moderne nacionalne države, u Zemunu je rabin Alkalaj začeo ideju o povratku Jevreja u Svetu zemlju, koju je Teodor Hercl, kasnije samo nastavio i razradio.

Zbog toga se ideje rabina Alkalaja smatraju pretečom cionističkog pokreta i duhovnog ujedinjenja jevrejskog naroda. Zalagao se za vraćanje Jevreja u zemlju Izraela („Erec Jizrael“). Svoje misli o narodu počeo je da širi od 1834. godine, a 1839. je objavio knjigu „Putevi miline“, hebrejsku gramatiku sa uvodom na judeo-španskom jeziku Sefarda — ladinu, gde je opisao život svog naroda i želju da se svi Jevreji širom sveta vrate u zemlju Izrael.

Bio je prijatelj Simona Hercla, dede Teodora Hercla. Porodica Hercl je bila vrlo religiozna, a Jehuda Alkalaj je koristio sve svoje kontakte sa zemunskim vernicima da bi širio svoja shvatanja.Mada ne postoji pisani dokument koji svedoči o tome, zbog upadljive sličnosti se pretpostavlja da je Teodor Hercl od svog dede saznao za vizionarske ideje rabina Alkalaja. Sam Hercl smatra se osnivačem modernog cionizma kao pokreta.

Njegove ideje preuzeo je Teodor Herl, rođen u Budimpešti 1860. godine, od oca Jakoba iz Zemuna i majke Dženet. Teodorov deda, Simon Leb živeo je u Zemunu. Teodor Hercl bio je vizionar i osnivač cionističkog političkog pokreta. Njegov otac i deda, poreklom su iz Zemuna.

Tvorac dela "Država Jevreja" i "Stara zemlja, nova zemlja" preminuo je 1904. godine u Beču od upale pluća i srčane bolesti, nakon čega su njegove mošti premeštene u Izrael i sahranjene na nacionalnom groblju, Gora Hercl u Jerusalimu.


Zemunska sinagoga je aškenaska sinagoga koja se nalazi u starom jezgru Zemuna na uglu ulica Preke i rabina Jehude Alkalaja. Sinagoga je izgrađena 1850. godine, u stilu romantizma, na mestu stare sinagoge, a danas nije aktivna, već se u njoj nalazi ugostiteljska radnja u prizemlju, a škola stranih jezika na prvom spratu.

Godine 1962, kada je gradonačelnik Beograda bio Branko Pešić, Jevrejska opština je bila primorana od strane gradskih vlasti da proda zgradu sinagoge Gradu, kako bi se ona koristila kao mesna zajednica i kulturni centar. Sinagoga se u to vreme nije koristila jer se jevrejska zajednica u Zemunu u to doba znatno smanjila, što zbog stradanja u ratu što zbog iseljavanja u Izrael u posleratnom periodu. 

U neposrednoj blizini ove, nalazila se i jedna sefardska sinagoga koja je srušena u savezničkom bombardovanju 1944. godine. Rabin te sinagoge u XIX veku bio je Jehuda Alkalaj, po kome je ulica dobila naziv.


четвртак, 26. јул 2018.

Šejh-Mustafino turbe



Šejh-Mustafino turbe je turbe (mauzolej) u Višnjićevoj ulici u Beogradu. Podignuto je 1783. godine i bilo je u sastavu tekije (islamske bogomolje u kojoj se derviši okupljaju, borave i vrše verske obrede). Oblik turbeta potiče iz predislamskog vremena i podseća na tadašnji šator. Šejh Mustafa je derviš koji je sahranjen u turbetu. Njemu društvom prave još dva derviša, Orsanli Mehmed-babom i Hatenđeli šef Hadži Ome-babom.


Objekat je sagrađen od kamena, unutrašnjost je ukrašena zapisima iz Kurana, dok se na sredini prostorije nalazi pokriven sarkofag koji obeležava grob. Šejh Mustafino turbe zaštićeno je kao spomenik kulture nakon II svetskog rata a 2013. godine u potpunosti je restauirano.  Na ovom mestu je bila i tekija, islamska bogomolja u kojoj su boravili derviši, i gde su obavljali svoje verske obrede. 

Danas je ovaj objekat pod zaštitom države, a obnovljen je 2013. godine.U blizini se dugo nalazilo tursko groblje, koje je, kažu, bilo najveće u Beogradu i pokrivalo je veliki deo današnjeg Studentskog parka. 


Po odlasku Turaka iz Beograda groblje je zaboravljeno, mezari (islamski nadgrobni spomenici) su zauvek nestali, a na tom mestu naselio se Veliki pijac, koji se dugo prostirao ispred Kapetan-Mišinog zdanja, u to doba najveće i najimpresivnije zgrade u Beogradu. 



UK Parobrod




Zgrada današnjeg Parobroda jedna je od najznačajnijih predstavnika arhitekture beogradske moderne i art dekoa. Ona je podignuta 1925. kao jedna od prvih u duhu moderne arhitekture. Ovo višespratno zdanje, stambeno poslovni objekat sa ulazima iz obeju ulica i na samom uglu Jevremove i Kapetan-Mišine, bilo je predstavništvo Austrijskog Dunavskog parobrodarskog društva (Erste Donau-Dampfschiffahrts-Gesellschaft) u Kraljevini SHS. 

Sagrađena je po projektu austrijskog arhitekte Aleksandra Popa, asistenta čuvenog Petera Berensa. Planove je razradio i neznatno izmenio beogradski inženjer Stevan Tobolar. 



Podstaknut delokrugom rada firme za koju projektuje, autor u volumen unosi i oblike koji nas simbolično podsećaju na parobrod sa dva dimnjaka, jarbole i sidro, kao elemente stilizovanog grba društva. Tu je i veliki časovnik. 

U dvorištu je staklena ugaona kućica-bašta (danas pretvorena u stambenu jedinicu), rešena u stilu bezornamentalnog modernizma, sa dominantnim ritmom horizontala i vertikala, bila je to jedna od prvih građevina podignutih u novom duhu kasne bečke secesije i českog kubizma. 




Za vreme rata u njoj se nalazio nemački Crveni krst. Posle njega sedište komande Sovjetske Crnomorske flote. Jedno vreme i Švajcarsko poslanstvo. Sedamdesetih godina to je adresa Centra za kulturu i tzv. Narodnog univerziteta Stari grad. 

Na temelju tradicije Školigrice i Škozorišta odnosno rada Ljubice Beljanski Ristić, 2010. godine opština je ponovo utemeljila sopstveni kulturni centar, Ustanovu kulture Parobrod.