недеља, 10. јун 2018.

JEVREJSKIM BEOGRADOM: SINAGOGA SUKAT ŠALOM



S Davorom Salomom, turističkim vodičem po jevrejskom Beogradu



Za razliku od zapada Evrope na ovim prostorima Jevreji nisu živeli u getima. Jevrejska mahala nalazila se na Dorćolu.  


Mahalu su činile skromne prizemne kuće, a evo kako jedan engleski plemić opisuje tadašnji Dorćol:

"... u sokacima dorćolskog Beograda spazio sam brojna bunjišta. Na ovom "otpadu vekova", povrh brda truleži i odbačenih stvari, ležeći na suncu, dočekali su me veliki psi vučjeg izgleda, čuvari svojih smrdljivih poseda."


No dolazeći u Beograd s početka XX veka Feliks Kanc iako primećuje neprijatne mirise iz krčmi, korača užasnom kaldrmom, sve zaboravlja pred "prijatnim dražima za uho i окo; tihom žuborenju šedrvana i ženama vatrenih očiju iz jevrejskih i ciganskih mahala..."
Jevreji koji su živeli i žive u Srbiji dele se na dve grupe:


  • Aškenaze koji su došli iz centralne Evrope i govorili su jidiš. Nisu baš bili brojni i uglavnom su stanovali na Savskoj padini i
  • Sefardi koji su poreklom s pirinejskog poluostrva i govore ladino. Naseljavali su Dorćol i kasnije se s bogaćenjem odseljavali u centralne delove grada.


Ove dve grupe imaju sasvim različite običaje, verske obrede, hramove, hranu i groblja. Prva jevrejska zajednica u Beogradu osnovana 1866. godine, bila je to sefardska opština čiji je zvanični naziv bio Crkveno-školska jevrejska opština.

Hor Braća Baruh osnovan 1879. godine u Beogradu je najstariji aktivni jevrejski hor u svetu.

Pre II svetskog rata u Beogradu je živelo oko deset hiljada Jevreja.

Emanuel Šefer ispred okupacionih vlasti u Beogradu je 1942. godine zadovoljno izjavio:

„Beograd je jedini veći evropski grad očišćen od Jevreja, tj postao je "judenfrei"".



Obilazak jevrejskog Beograda započinjemo od jedine očuvane sinagoge, sinagoge Sukat Šalom u ulici Maršala Berjuzova (Kosmajska). Izgrađena je na zemljištu koje je Društvo beogradskih Jevreja Aškenaza kupilo od grada. Projekat zgrade izradio je mladi arhitekt Jevrejin iz Beča, dok je nadzorni inženjer bio Milan Šlang.



U nedelju 15. juna 1924. godine svečano je položen kamen temeljac buduće sinagoge. Gradilište je bilo iskićeno državnim zastavama, a svečanosti su prisustvovali kraljev izaslanik, predstavnik Narodne skupštine i druge ugledne ličnosti. 



Dvojezična povelja na pergamentu je položena u hermetički zatvoren mesingani cilindar i uzidana u temelj zgrade. Rabin Šlang je svojeručno napisao hebrejski tekst, a rabinov sin Izidor Šlang je ispisao staroslovenskom ćirilicom tekst na srpskom jeziku. Povelju su potpisali kralj Aleksandar i kraljica Marija i ona je položena u temelje sinagoge 15. juna 1924. godine. Evo i tog teksta:

Srcem punim zahvalnosti prema milostivom Bogu Izrailja, u temelju ovoga doma ovekovečujemo da je u četvrtoj godini vladavine Njegovog Veličanstva Aleksandra I, kralja Srba, Hrvata i Slovenaca iz narodne dinastije Karađorđevića na dan 15. juna 1924. godine, 13. sivana 5684. položen kamen temeljac zgradi Srpsko-jevrejske crkvene opštine Eškenaskog obreda u Beogradu, u kome će biti smeštene sinagoga, škola, kancelarije, ritualno kupatilo i stanovi za opštinske nameštenike po priloženom nacrtu.



Zgrada je završena   1. novembra 1925. godine, a svečano osvećenje je obavljeno u leto 1926. godine, kada je okončano i unutrašnje uređenje hrama.



Sukat Šalom ili Kolibu mira je šesta sinagoga koju su jevrejske zajednice u Beogradu gradile kroz svoju istoriju. Reč je o hramu aškenaskog obreda. Naziv Sukat Šalom sinagoga je dobila 2002. godine i ona danas služi kao jedini hram u Beogradu.


Nedaleko od ove sinagoge nalazila se stara aškenaska sinagoga koja je bila smeštena u nekadašnjoj zgradi Narodnog pozorišta i bila u upotrebi od 1869. do 1925. godine.




Ispred sinagoge nalazi se veliko i lepo dvorište. Nekada je u prizemlju bilo smešteno Mikve, obredno kupatilo, studentska menza, gimnastička sala i stanovi za šoheta i šamaša. 


Na spratovima su bili stanovi rabina, učitelja i hazana, a u potkrovlju su bile prostorije škole za časove veronauke. Sinagoga je na prvom spratu imala 300 sedišta, a na galeriji, ezrat našim, bilo je 180 mesta.


Nepune dve decenije po izgradnji, tokom nacističke okupacije 1941-1944 hram je oskrnavljen. Služio je kao javna kuća nemačkim vojnicima. Neposredno po završetku rata je osveštan. Tužnoj svečanosti obnavljanja hrama prisustvovao je mali broj beogradskih Jevreja koji su preživeli Holokaust. S obzirom na tu činjenicu, danas su članovi sinagoge malobrojni kako Aškenazi tako i Sefardi.



Najvrednije stvari u sinagogi, odnosno svici Tore i drugi sveti spisi, smeštene su u Sveti orman ili „Aron kodeš“. Svici Tore ispisani su na pergamentu guščijim perom i stari su više od 200 godina. 




Danas sinagoga služi maloj zajednici Jevreja koji su ostali u Beogradu, a službe se redovno održavaju subotom uveče i na praznike.


A kakvav je sudbina nekadašnjih sinagoga? Stara sinagoga nalazila se u tadašnjoj Mojsijevoj ulici na Dorćolu. Sazidana je u prvoj polovini XVIII veka, na mestu starije. Više puta je obnavljana sve do 1952. godine, kada je srušena. Sve do podizanja sinagoge u Kosmajskoj Jevreji su da bi obavili verski obred morali da dođu u ovaj kraj Beograda. U gradu, nekada se nalazilo još nekoliko sinagoga, koje nisu sačuvane do danas. Tako je stara sinagoga „El kal vježo“, podignuta još krajem XVII veka na Dorćolu, srušena oko 1950. zbog lošeg stanja u kojem se nalazila. Pokraj ove stare od kraja XIX  veka nalazila se i nova sinagoga „El kal nuevo“, ali ona je porušena već tokom I svetskog rata.



Velika sefardska sinagoga Bet Jisrael sazidana 1908. godine u ulici Cara Uroša. Desetog maja 1907. godine hroničar Ignjat Slang belezi da su beogradski Jevreji bili ponosni kada je kralj Petar I lično položio temelj za novu sinagogu. Na drugoj strani istog placa 1928. godine sazidana je zgrada jevrejske opštine. Bila je mavarskog stila sa dva mala tornja i spolja dekorisana horizontalnom trakastom šarom. Projektovao je G. Milan Kapetanović.

Sinagoga je stradala u 6 aprilskom bombardovanju. Na njenim temeljima podignuta je zgrada u kojoj se danas nalazi Galerija fresaka. U Zemunu je, takođe, postojala sinagoga podignuta 1850. čija je zgrada sačuvana do danas, ali ne i njena prvobitna namena.



Zgrada društva Oneg Sabat i Gemilut Hasadim, nazvana po Ignjatu Slangu, piscu knjige "Jevreji u Beogradu", podignuta je 1923. godine. Projektovao ju je arhitekta Samuel Sumbul, a radove je izveo inženjer Haim Isaković. On je sa Samuelom Sumbulom imao projektni biro u ulici Cara Dušana. Donedavno se tu nalazio KC Reks, ali je objekat vraćen jevrejskoj zajednici. 



Prema dokumentima sačuvanim u Arhivu grada Beograda, izgradnja je započeta 1922. godine. U zgradi je bio smešten Dom za stara lica, na šta ukazuj i natpis na ulazu

"Ne odbaci me u godinama starosti, ne napusti me."

Zgrada je podignuta kao dvospratna u veoma dekorativnom, eklektičnom stilu. U prizemlju su bile dve sale, a na spratovima su stanovi. Velika sala je služila za sve vrste javnih skupova, razna društvena okupljanja, a povremeno je korišćena i kao sinagoga.




Obilazak jevrejskog grobja završavamo na jevrejskom sefardskom groblju u Beogradu. Sa starih grobalja preneti su posmrtni ostaci na ovaj deo Novog groblja u Ruzveltovoj ulici. Po pravilu muškarci se sahranjuju odvojeno od žena. No propisi su tu da bi se kršili. Važilo je i pravilo da pokojnika treba sahraniti roku od 24 sata od časa smrti...
 
Jevrejima je za života zabranjena tetovaža, a posle kremacija. No bilo je slučaja "švercovanja". Samoubice su se sahranjivali na posebnom delu groblja...


Na groblju smo uočili i genezu - grobnica svetih knjiga koje nisu više podesne za korišćenje.

1 коментар: