понедељак, 27. март 2006.

Keltski duh belog grada





Prva stalna naselja na teritoriji današnjeg Beograda osnovana su 4500 godina pre Hrista, a 279. godina pre nove ere keltsko pleme Skordiska obrazuje Singidunum, pod čijim imenom će grad biti i pod rimskom vladavinom počev od 86. godine. 


Sredinom petog veka, 441. godine, posle razornog pohoda Huna grad je ostao u ruševinama, a 491. godine vizantiski car Anastazije onavlja u Singidunumu carsku vlast. 584. grad osvajaju Avari i Sloveni, a 16. aprila 878. godine pojavljuju se prvi pisani spisi koji pominju ime Beograd, u pismu rimskog pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu. Orginal pisma se čuva u Vatikanu. 


Ovde, na trenutak, skrećemo sa osnovnog toka priče, zbog jedne bizarne priče.
Kao što rekoh,  papa Jovan VIII seo za sto i izvadio parče papira, pero i mastionicu. Veštim pokretom leve ruke zavrno je desni rukav kako ne bi razmazao mastilo, a zatim počeo da piše pismo bugarskom knezu Borisu.


Poruka je bila jasna. Opoziva se Sergije evnuh sa dužnosti episkopa u gradu Beogradu (Episcopatum Belogradensem).Ovo pismo sa datumom 16. april 878. godine, bilo je mesto na kome se, po privi put u istoriji, spominje ime Beograd u jednom pisanom dokumentu.


No, pored togat o je po prvi put ovaj papa je bio jedinstveno i po još jednoj neobičnosti!

Papa Jovan VIII predvodio je crkvenu litiju od Vatikana do Laterana. U jednom momentu, masa uspaljenih vernika je opkolila njegovog konja koji se propeo, zbog čega su započele porođajne kontrakcije i Jovan je, na zaprepašćenje mase, rodio baš tu na ulici muško dete! Otkrivena je dobro čuvana tajna- papa je bio žensko Besna rulja je kasnije tog dana 16. decembra 882. godine nesrećnog papu vezala za konja, provela ga  ulicama Rima kako bi je svi videli, a kasnije i kamenovala do smrti. Klasičan primer onog što bismo danas okrakterisali fobičnog odnosa prema LGBT osobama. Ovaj papa poret toga što je imao neočekivan pol za poglavara crkve bio je i prvi koji je smaknut. Sahranjen u Bazilici Svetog Petra u Rimu. Poreklom je bila Engleskinja. 
 

Stoga ne treba da čudi, da danas pri izboru novog pape, pre no što mu podare ključeve Svetog Petra, prolazi kroz test "sella stercoraria" (stolica za nuždu). Jedan od đakona utvrđuje, uvidom u genitalije, pol pape.

Ako odgovori "Mas nobis nominus est" (nominovani je muškarac), beli dim može označiti izbor novog pape.




Vraćamo se sada matici priči.  Krstaši prolaze u više navrata (1096. 1147 i 1190. godine), a od 1163-1165. godine vizantiski car Manojlo Komnen utvrđuje beogradke bedeme. Beograd se pod vizantiskom vlašću poslednji put pominje 1190. godine.  

Polovinom XIII veka grad ulazi u sastav Ugarske a od 1284-1319. Beograd dobija kralj Dragutin. Počev od 1404. moćni vladar Stefan Lazarević, sin kneza Lazara, od Ugarske preuzeo razrušen Beograd i proglasio ga glavnim gradom Srba. U Gornjem gradu, na mestu današnjeg Pobenika nalazio se Despotov dvor. Beograd ima 40-50 hiljada stanovnika. Razvija se trgovina. 
 


Najstariji spomenici su Nebojšina kula i Bajrakli džamija. XIX vek Beograd dočekuje bez kaldrme, trotoara i imena ulica. Prvi regulacioni plan – Plan o uređenju palilulski i teraziski sokaci napravio je Franc Janka 1842. godine. Skoro je nastala pobuna, jer su neke kuće trebale biti porušene. Prvi Urbanistički plan uradio je Emilijan Josimović, koji se posvetio uređenju Knez Mihailove ulice i starog gradskog jezgra. 


Na današnjem Trgu Republike nalazila se Stambol kapija, a duž Francuske ulice protezao se šanac pun vode, koji je okruživao tadašnji Beograd. Terazije je bilo pod trskama i šipražjem. U lov na divlje patke odlazilo se u baruštine koje su se nalazile na mestu današnje Beograđanke. I danas u hotelima Slavija i Moskva danonoćno rade pumpe. Pre početka gradnje neke zgrade knez Miloš bi podizao vešala. Ako zgrada ne bi ispala dobro, graditelji bi znali šta ih čeka. Doduše nikad ih nije upotrebio.

 

Od 1789-1791 Beogradom vladaju Austrijanci, kada ga napuštaju a Osmanlije Beogradu vraćaju izgled orjentalne kasabe. 19. aprila 1867. Od 1804 do 12. decembra 1806. godine Karađorđe napada i osvaja Beograd, koji tada broji tri hiljade duša. Beogradskim mirom Turci nakon 346 godina vladavine napuštaju Beograd, a srpski gradovi oslobažaju se fermanom sultana Abdula Azisa. Iz Carigrada se vraća knez Mihajlo Obrenović, a Beograd to proslavlja slavljem i prangijanjem. Komadant Beograda Ali-Riza paša predaj ključeve knezu Mihailu. Podiže se srpska zastava umesto turske. Tridesetih godina XIX veka Beograd ima 12 hiljada stanovnika, pola su Srbi, a pola Turci. 


Beogradska opština osnovana je 1839. godine. Današnji grb Beograda delo je slikara Đorđa Andrejevića Kuna i usvojen je 1931. godine. Beogradska slava je Spasovdan, koja se slavi od 1404. godine. Današnju formu proslave 1862. godine ustanovio je mitropolit Mihailo Jovanović.

Za zasluge u Prvom svetskom ratu general Franše D’Epare odlikovao je Beograd ordenom Legije šasti 1921. godine. Pored Beograda samo dva grada van Francuske, Lijež i Luksemburg imaju ovaj orden. 


28.maja 1903. ubijeni su kraljevski par Aleksandar Obrenović i Draga Mašin. Vraća se na vlas dinastija Karađorđević. Državnim udarom od 27. marta 1941. Jugoslavija je uvučena u II svetski rat. 6. aprila 1941. Nemci bombarduju Beograd, iako je proglašen za otvoreni grad. Isto ponavljaju i saveznici 1944. godine. Borbama od 14-20. oktobra 1944. jugoslovenski partizani i sovjetski vojnici osvajaju Beograd. 11. aprila 1948. počinje izgradnja Novog Beograda, zamišljena urbanistićkim planom iz 1923. godine. 1961. godine ovde se održava Prva konferencija nesvrstanih zemalja.


Prva štamparija počela je sa radom 1831. godine. Prve novine Novine srbske pojavile su se 1835. godine. Narodni muzej je osnovan 1844. Prva telegrafska linija uspostavljena je između Beograda i Aleksinca 1855. godine., a telefon je uveden 1883. Vodovodna mreža puštena je u rad 1892. godine. Prva električna sijalica zasijala je na raskrsnici Masarkove i Kneza Miloša ispred kafane Hamburg 1881. Električno osvetljenje uvedeno je 1893. godine, a sledeće godine u Beogradu se pojavio prvi električni tramvaj.  1903. Beogradom je protutnjao prvi automobil. Prve filmse projekcije prikazane su 1905. Beograski sajam otvoren je 1937. godine. TV Beograd počinje sa emitovanjem programa 1958. godine.  


Da li ste ikada bili turista u svome gradu. Probajte, osećaj je fenomenalan. Podignite pogled i razgledajte fasade. Sedite u neki kafić i posmatrajte ljude, kao što to radite u drugim zemljama. Razgledanje beograda otpočeo sam od podzemlja; Tašmajdanske pećine i laguma.



 Give me a brejkić!


Odlazak na dugo najavljivani vikend u "Hayat", nagoveštavao je izuzetan hedonistički doživljaj. "Otvaram oči. Želje se ostvaruju onima koji veruju u njih!"

I zaista, stojim na recepciji hotela "Hayat". Ali, neprijatno iznenađenje! Za nepredvidive troškove treba položiti kauciju od 4.000 dinara, na šta nas niko nije upozorio. Na sreću podižem novac sa bankomata. Dobijam čip-karticu od sobe 330, vaučere za solarijum i tri besplatna pića. 


Soba je onakva kakvu sam  i zamišljao: veliki, udobni krevet, klima, TV, sef, garderobni orman koji se osvetljava kad se otvori, udobna fotelja s lampom za čitanje, kancelarijski sto sa internet vezom, minibar. Kupatilo obećava još bolju zabavu. Kada u mermeru, tuš u staklu, sredstva za higijenu i pregršt kozmetike, bade mantil, papuče i u tom smislu. I umalo da zaboravim, najbolje, u kupatilu, prijatna ambijentalna muzika. Kao Ričar Gir i Đulija Roberts.


Taman smo krenuli da se istuširamo, kad stiže vaučer za večeru u restoranu "Focaccia Mediteran". Ponovi pokušaj osveženja pre odlaska u welnes  prekida posluženje - šampanjac i voće. U teretani najviše smo se zadržali na beskonačnoj traci stalno povećavajući brzinu i nagib, potom smo vozili bicikl, da bismo završili vežbama s tegovima. Dovoljno, vreme je za opuštanje. Nije mi se dopalo što su muški i ženski deo odvojeni. Kao da mi je draže i normalnije društvo golih muškaraca, nego golih žena. Kuda ide ovaj svet! Presvukoh se i krenusmo da intezivno koristimo saunu, parno kupatilo, bazen i jakuzzi. Onda malo i solarijum, tek toliko da se predahne i malo nabaci boja. Za osveženje je ponuđeno par čajeva od nane, voća i slično, kao i zelene jabuke. 



Ma koliko čovek bio pod stresom, posle ovog tretmana se oseća fantastično. Naravno, tu su i "Nivea" kreme da hidriraju ispošćeno telo. Došlo je vreme večere i odlazimo u hram hedonizma. Predjela ( dinja s pršutom, mozzarela s paradajzom, karpaćo s rukolom). Onda razne salate, preko dvadeset vrsta, od kojih bih izdvojio onu sa hobotnicom. Tu smo već preterali. Ali kako odoleti ručno pravljenim pastama s različitim nadevima i preko trideset dodataka (raznih riba, lignji, pečuraka, kapra, brokola, ko će sve nabrojati). Praznik za sva čula. Pitate se da li smo našli mesta i za desert? Pa ko bi odoleo svežim jagodama, mangu i papaji, čokoladnoj torti, hrskavom biskvitu punjenom belom čokoladom i borovnicama. I sve to uz prvoklasni" Vranac pro Corde". Mislite da sam opisao raj. Malo strpljenja, molim. Odlazimo u "Elington bar", gde grupa predvođena dvema devojkama idealnog stasa i snažnih, skoro crnačkih glasova izvodi hitove 70-tih i 80-tih godina prošlog veka. Još bismo u ovome uživali, ali treba sačuvati snage i za sutra.


Jutro počinjemo doručkom. Još jedna mala zamerka u skoro savršenoj organizaciji ovog prestižnog hotela. Jučerašnje novine. Međutim toliko raznovrstan izbor kompota, muslija i delikatesa, brzo odvraća našu pažnju. Sve to prati par vrsta prirodnih sokova, kafa i desetak vrsta čajeva. Nažalost, morali smo da propustimo omlete i predivna peciva. Unete kalorije opet smo sagoreli u rekreativnom centru.  Polako je i ovom odmoru došao kraj! Eh kad bismo svi mogli ovako ponekad, bar jednom mesečno! Kad smo se vratili kući, niko nas nije prepoznao. Tako napunjeni novom energijom i optimizmom još uvek zračimo!