Kasarnu „Aleksa Dundić“, a pre toga „Konjičku školu“ sagradilia je Austrougrarska monarhija neposredno pred I svetski rat u zemunskom Gornjem gradu.
Nasledila ju je Vojska Kraljevina SHS (Jugoslavija) a deo poklonila Domu za slepe i slabovide (koriste je i danas).
Okupacijom zaposeli su je Nemci u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a posle rata u nju se uselila narodna vojska (JNA). Kao đake osnovne škole ovde su nas vodili na pokazno-taktičke vežbe (kada su pucali ćorcima), da bi zlokobnih 90-tih u njenim tamnim odajama delili pozive (one way ticket) za ratišta. U okviru nje jedno vreme je radio i vojni otpad.
Tokom NATO bombardovanja Srbije ova kasarna je pogođena i delom razrušena (noć između 4. i 5. aprila 1999.).
Sada su je porušili bageri, a ovde će se graditi stanovi na površini od šest hektara oivičenih ulicama Cara Dušana, Filipa Višnjića, Šumadijskom i Zadužbinskom.Planirano je da se naselje zove Zemunske kapije.
Deo devastirane fabrike Teleoptik, nekada je bila Vojno-muzička škola. Ko kaže da konji ne vole muziku? Bar vojnu...
Нема коментара:
Постави коментар